Chi
Kada sam saznala da ću pisati za portal pod nazivom Prava Žena, slatko sam se nasmijala. Ja? Vječiti dečko, ortak, kad je dan dobar, eventualno curica, ali žena? Žena i ja u jednoj rečenici? Možda ako sjedimo zajedno u tramvaju, inače… Never ever.
I kao i svaki put kad čujem ove dvije riječi, koje nemaju ni lice ni tijelo, počnem da razmišljam šta to ljudi planetarno misle kada kažu ‘prava žena’?
Da li je to ona praaaaava (balkanska) žena, koja zna da napravi najbolju supu, sarmu i kolače?
Ili je to ona koja ima bokove toliko zanosne da sve i jedan par očiju za njom gleda, ljuljuškajuci se lijevo desno, u skladu s njenim koracima?
Možda je ‘prava žena’ ona koja ima uspješnu poslovnu karijeru, a pored toga, ujedno karijeru vesele mame sa troje djece, recimo, muža koji je obožava? (molim vas da mi javite gdje ova žena živi)
A možda je ipak i samohrana majka, koja se izborila i za svoja i dječija prava. Ona, najopasnija mama od svih u vrtiću ili školi, koju srećete svaki dan. Možda prava žena nema djecu, već macu ili kucu, kokošku, zmiju, svinju ili ništa od navedenog. Možda ima samo knjige? Cipele? Saksije pune cvijeća ili cvjetne haljine, piše Chi za portal pravazena.com
Vozi li ili ne vozi?
Priča li jezike, i šta radi u slobodno vrijeme? Smije li da radi ništa, ta ‘prava žena’? Krasi li je duga kosa? Ma zasigurno, ne? Sve prave žene imaju dugu kosu ili ipak buzzcut?
Kažem, ipak buzzcut, jer smo ipak u novom milenijumu. Milenijumu gdje lice prave žene može da ima bilo koju boju, oblik, šminku, gdje joj oči mogu biti ekstremno našminkane, čak i ako je ozbiljna političarka ili pak nenašminkano, čak i ako je starleta. U vremenu gdje su i male i velike grudi ženstvene, a bogami i duga i kratka kosa.
Kuharske sposobnosti jedne prave žene mogu biti izražene, ali ne moraju. Ona će ostati žena i
preživjeće, čak i ako ne kuha sebi, mužu, djeci. (kako li se samo udala, haaa?) Smije da nosi hlače, da glasa, da kaze NE, da bude aktivistica, političarka, majka…
U vremenu smo kada je ta ista ‘prava žena’ u stanju da se izbori sa svim vrstima izazova bilo da su oni porodični, društveni, finansijski, profesionalni, zdravstveni, politički i na kraju krajeva, ljudski.
Zaključujem da smo i ja i ona moja drugarica, žena iz tramvaja s početka priče, prave – pravcate, takve kakve smo, raščupane, umorne ili vedre i jedre.
Zaključujem da nas je mnogo i da sam na ovom portalu na pravom mjestu. Na svu sreću mi nije dugo trebalo, zar ne?
Dobrodosli na portal za sve nas – Prave Žene.
ps. U idućem textu sa više odgovora 🙂
