in

ŠEVALA HODŽIĆ: KAKO MI JE MOŽDANI UDAR U 16-TOJ GODINI ŽIVOTA, U POTPUNOSTI PROMIJENIO ŽIVOT

Kada sam 26. jula 2005. godine doručkovala sa mamom, sestrom i rodicom i izvodila svoje svakodnevne šale, nisam ni slutila da će to biti dan koji će promijeniti cijeli moj život.

Mama je taj dan napravila doručak, a nas tri smo se vrijedno spremale za odlazak na kafu i bazen, budući da je to bio ljetni raspust a meni tek 16 godina. Često čovjek misli da je njegova nevolja i životno iskušenje najveće, a onda vidiš da ima i gore. Svjesna sam da mi je taj dan promijenio cijeli moj tinejdžerski život i komplentno dotadašnje razmišljanje o životu. Ali znate šta? Itekako sam zahvalna na tome.

Nakon što smo sjele da doručkujemo, počela sam osjećati prve promjene na sebi. Časa čaja koju je mama pripremila nisam mogla da podignem sa desnom rukom. Međutim, kao ni meni, ni ljudima oko mene stvari se nisu činile toliko ozbiljne, sve do momenta kada sam počela da izgovaram pogrešne riječi. Svako ko je imao bilo koga u porodici sa moždanim udarom zna o čemu pričam. Sasvim sam bila svjesna šta želim da kažem ,ali umjesto riječi „glava“ i sl. iz mojih usta je izlazila riječ „kafa“ i sl.

Sve se odvijalo tako brzo da je isto tako brzo djelovanje moje majke i oca bilo neophodno. Krenuli smo do jednog divnog doktora koji je trebao da mi uradi EEG glave kako bi vidjeli šta se dešava. Pri izlasku iz kuće, sestra i rodica su kroz plač rekle „čekamo te da idemo na bazen“.

Dok smo stigli kod doktora osjećala sam blago trnjenje desne ruke. Kada smo stigli kod doktora, u žurbi je uradio EEG snimak glave, te zabrinuto rekao mami „odmah je vodite u kliniku“. Međutim, pri izlasku iz ordinacije, dolazi do oduzetosti desne noge i oduzetosti desne strane lica.

Perioda od ordinacije, do sutrašnjeg dana buđenja na klinici se sjećam samo kroz maglu.
Rado bih vam u detalje napisala svaki trenutak dok sam bila bez svjesti, jer je upravo to trenutak prekrenice u mom životu, ali neka to ostane za sada neizrečeno.

Budim se. U sobi je mrak. Pored mene sa desne strane otac, sa lijeve majka. Ne mogu pričati. Ne mogu ruku pomjerati a ni nogu. Šok.

Ono što sam kroz cijeli period oporavka shvatila jeste, da niti strani koja boluje, niti strani koja se brine o bolesniku nije lako. Mislim da je jako teško shvatiti ljude koji su oboljeli od moždanog udara. Ja ih shvatam jer sam isto prošla. Živi ste a niste. Jako je teško kada u jednom momentu osjećate da ne možete da se brinete o sebi, a odrasla ste osoba. Jako je teško kada ne možete otići u toalet, kada ne možete da se obučete ili da jedete, bez tuđe pomoći. Potrebno je mnogo strpljenja i razumijevanja sa obje strane.

Dok vam ovo pisem, plačem. Plačem od tuge i sreće. Jako je teško pogledati nazad i vidjeti gdje ste bili, ali je jako lijepo pogledati naprijed i vidjeti gdje ste sada.

Nastavak na narednoj strani…

Ševala Lala Hodžić

Written by Ševala Lala Hodžić

Reci mi šta jedeš i reći ću ti ko si!

Kada mi je prijatelj rekao da moram u blogu napisati dio „o meni“ sve što sam u tom trenutku pomislila jeste, „mogu li ikako napisati šta jedem pa će ljudi znati ko sam“.

Naravno, to i nije baš tako. Blog LALA FOOD LAND nastaje iz moje želje da vam upravo otkrijem suprotno,ko sam ja i ko stoji iza tog velikog broja slika hrane koji se nalaze na instagramu.

Oni koji ne znaju, moje ime je Ševala Hodzić. Oficijelno sam rođena 01.10.1988. godine,a drugi put sam se rodila 26.07.2005. godine kada sam nakon moždanog udara, dobila drugu priliku.

Baš kao što svako od nas ima svoju životnu priču i trebao bi je ispričati drugima, ja ću pokušati da vas kroz blog barem djelićem približim mojoj životnoj priči.

Pokušat ću vam kroz recepte približiti, ne samo moju ljubav prema hrani, već i način na koji vi možete sa jednostavnim metodama početi sa zdravom ishranom. Objasnit ću vam sa mog gledišta pojam „zdravog načina života“, te zašto u to ne spada samo hrana i kuhanje.

Neka ovaj blog bude naše tajno/javno mjesto gdje ćemo biti iskreni, biti zabavni, biti zdravi i biti ljubav.

Neka hrana i ljubav bude naš lijek!

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu PravaŽena.com krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu redakcija@pravazena.com Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal PravaŽena.com nema obavezu postupiti po istim.