in

ULTIMA PARTENCA: I DA NIŠTA NA TVOM NEBU, I NA MORU, BISNO NIJE

foto: FaH

Ni uz poveliki trud, a uložila sam ga dosta posljednjih dana, se ne mogu sjetiti perioda u životu koji u pozadinskoj zvučnoj kulisi nema Olivera.

7.12.1947. – 29.7.2018.

Gepostet von Oliver Dragojevic (Official) am Sonntag, 29. Juli 2018

Od najranijeg djetinjstva i mrdanja guzom s koje su tek otpale pelene, s ostalim rođacima i rođakinjama na terasi kakvog hotela na moru iz sredine sedamdesetih uz «Ča će mi Copacabana» i «Nadalinu» (čije sam sve riječi znala naizust i time stekla određeni status poliglote među familijom), pa do nedavne vožnje preko Korčule, od Lumbarde do Vela Luke, i pjevanja «Sreće» grlom-nosom s prijateljicom.

Otac moga sina je Dalmatinac, Kaštelanin, onaj tip kakve znate iz Veloga i Maloga mista: snažnog dijalekta i uvrnutog smisla za humor. Recimo, cijelo jedno popodne me je, negdje na početku veze, nastojao uvjeriti da je galeb koji se muvao ispred nas zapravo upravo onaj Oliverov, i da ga on osobno poznaje već godinama. Galeba, ne Olivera.

Gepostet von Oliver Dragojevic (Official) am Samstag, 11. März 2017

Prvi ples kao gospođa Perišin sam otplesala uz «Cesaricu». I danas kada je čujem, makar i usput – samo jednu notu, pomislim na ljubav. Sina sam, u nedostatku pjesmarice dječjih pjesama, uspavljivala «Malinkonijom».

Od svih, mnogih i nebrojenih, situacija uz Olivera, dvije posebno pamtim. U izbjeglištvo u Split sam došla kao curetak od nepunih 19, i bila sam potpuno sama. Drugi ili treći dan sam na Rivi srela Olivera i tada ga vidjela prvi put u životu. I zaplakala, pa onda dugo plakala. Jer mi se učinilo da nisam srela njega, nego cijelu svoju porodicu, svoje najrođenije i svo svoje djetinjstvo, negdje daleko, daleko od kuće.

Gepostet von Oliver Dragojevic (Official) am Donnerstag, 22. Juni 2017

Slika druga: prije par godina, sa sinom koji je tada upravo prelazio onu finu liniju koja odvaja dječaka od mladog čovjeka. Jednom, kada budem svodila sve svoje račune, taj dan ću zapamtiti kao onaj u kojem sam konačno shvatila da sam podigla sjajnog čovjeka.

Da, povr’ svega, niman straja. Na plaži smo. Kasno je popodne, povečerje nakon divnog, ljubavlju i divnim razgovorima ispunjenog dana. Ležimo i šutimo, prilično dugo. U jednom trenutku iznad nas prolijeće, nisko i u mirnom letu, galeb. U istom trenutku oboje tiho započinjemo: «Lipo li je, lipo li je…».

Gepostet von Oliver Dragojevic (Official) am Sonntag, 12. März 2017

Ni uz poveliki trud, a uložila sam ga dosta posljednjih dana, nisam uspjela zadržati suze. Valjda nisam ni trebala. Čvrsto vjerujem da energije onih koje smo voljeli, koji su nas činili sretnima, nikada i nigdje ne odlaze. Zauvijek ostanu da nas čuvaju. Nije, vjerujem, otišla ni njegova. Ono za čim sam plakala je činjenica da je prošle nedjelje zapravo pukla posljednja nit iz istrošenog konopa kojim nas je Oliver vezao za ljepša, bolja, sretnija vremena.

Zbogom Meštre. I hvala ti.
Neka ništa na tvom nebu, i na moru, bisno nije.

Najra Krvavac Perišin

Written by Najra Krvavac Perišin

Najra Krvavac Perišin je žena s pravima, mama i prijateljica. Stručnjakinja je za strateško komuniciranje, suvlasnica agencije PReDUZEĆE, kolumnistica i trenerica za javni nastup i uspješnu prezentaciju. Živi i pokušava da više ne radi u Sarajevu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu PravaŽena.com krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu redakcija@pravazena.com Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal PravaŽena.com nema obavezu postupiti po istim.